ms.rauš
← Svi tekstovi
Između ostalog··November 2, 2026·5 min čitanja

Kakve veze imaju štikle iz Kotor Varoša i borba za reformu?

Nedavno sam u jednoj objavi podijelila misao koja mi već duže vrijeme, što bi mladi rekli, živi rent free u glavi.

Putujući sam odrasla. I metaforički i bukvalno. Kad putujem, učim, divim se stvarima kakve nemam kod kuće, a one za koje znam da me tamo čekaju tada zavolim još više.

Ipak mi se čini da na putovanjima ponekad zaboravimo spakovati i kritičko razmišljanje. Pratimo tuđe preporuke, tražimo tržne centre koji uglavnom izgledaju isto u svim gradovima i divimo se tuđem nasljeđu, a sopstvenom možda ne posvećujemo jednaku pažnju.

Mislim da je to često posljedica nedostatka informacija, ali i činjenice da smo na brdovitom Balkanu, u borbi za živu glavu i opstanak, sasvim opravdano zanemarili sopstveni brending. Zato sarma nije cijelom svijetu tako kul kao pasta, a ako mene pitate, ima dovoljno razloga da bude. I sarma, i još mnogo toga.

Zato u nastavku donosim niz razloga da zavolimo travu sa naše strane. Od kulture do mode – za svakoga ponešto.


Objava spomenuta na početku govori o tome kako je Banjaluka u svoje zlatno doba imala sve karakteristike evropskog grada: kulturu komunikacije i ponašanja, razvijenu modnu scenu, kao i arhitekturu na mnogo zavidnijem nivou od današnjeg.

Izložba „Vrbaska banovina“ u Banskom dvoru dala mi je još jedan razlog da budem ponosna što dolazim iz ovog grada.

Ali, pored namještaja iz kancelarije bana Lazarevića i haljine koju je banica Nada Lazarević nosila na vjenčanju kralja Aleksandra Karađorđevića, najsnažniji utisak na mene ostavilo je nekoliko rečenica ispisanih na ulazu u izložbu.

Ostavljam ih ovdje, a za više od toga preporučujem da kontaktirate Banski dvor i zakažete posjetu.

„Građanska kultura se iskazuje kroz svoje najveće vrijednosti: porodicu, vjeru, nacionalni ponos, socijalni život, društvene norme i kodeks ponašanja. Ove vrline su čuvari društva i temelj progresa svake zajednice. Gubitak ovih vrijednosti otvara prostor za destrukciju porodice pa i društva u cjelini.“


I za susret sa ovom knjigom povod je bilo putovanje: ljetos sam, na putu za Atinu, na beogradskom aerodromu kupila knjigu banjalučke književnice Tanje Stupar Trifunović.

Prije nekoliko godina pohađala sam njene časove kreativnog pisanja, pa sam knjigu kupila bez previše razmišljanja.

Ipak, čitanje mi je išlo sporije zbog ratne tematike. Iskustava bliskih ljudi razlog su što mi ovakve priče uvijek traže više vremena. A nije mi ni prijalo da lakoću Atine opterećujem težinom Tanjinih riječi. Iako sam se upravo zbog tih riječi kasnije i vratila knjizi.

Baš ovaj roman, „Duž oštrog noža leti ptica“, bio je u finalu za NIN-ovu nagradu, a Tanja zasluženo uživa status jedne od najnagrađivanijih savremenih književnica iz BiH.

Gdje pronaći njene knjige, osim na beogradskom aerodromu, ne znam. Ali znam da se vrijedi potruditi.


Kad se pojavila sa modnim brendom i salonkama izazovne siluete, odmah je zadobila simpatije.

Iz prvog editorijala o Sonji, kreatorki iza brenda Sonia Bubić, mogli smo saznati da stvarno zna kako da nam servira nešto kvalitetno, da se vodi svjetskim uzorima i da je spremna da im postane ozbiljna konkurencija.

Ono što je ostalo nedorečeno jeste priča iza brenda: rad u porodičnoj proizvodnji od najranijeg uzrasta, završen Tehnološki fakultet u Banjaluci, pa godine života i dodatnog učenja u Milanu. I možda najvažnije od svega, odluka da odbije ponude za rad sa svjetskim brendovima i svoje dvorište učini zelenijim.

Pored saznanja o svemu tome, obradovala me je i prilika da prošetam kroz proizvodnju i uvjerim se kako cijeli taj proces funkcioniše prije nego što odabrani par možemo dodati u korpu.

Nedovoljno je poznato i koliko ozbiljno shvata svoju ulogu kreatorke: ne dopušta greške, prati procese i uključena je u svaki od njih.

Za dodavanje u korpu kliknite ovdje, a za opširniju priču o svemu što zna nadam se da će uskoro pronaći više vremena.


Ljetos sam shvatila da bi mi haljina sa otvorenim leđima bolje stajala kada ne bih imala bubuljice koje se nekim čudom pojave samo kad odlučim da takvu nosim.

Tih dana su se Ana Golić i Ana Golić Jelić pojavile sa novim proizvodom na našem tržištu i obećanjem koje mi je baš tada trebalo. LVL: čistač za lice, vlasište i leđa protiv akni, mitesera i prekomjernog sjaja.

S obzirom na to da godinama poznajem obje, a sa Anom Golić Jelić, doktorkom farmacije, imala sam priliku i raditi, znala sam da te žene neće obećati ono što ne mogu da ispune.

Tako se prvi LVL našao u mom neseseru, pa onda i drugi i treći, a sad više ne znam ni koji po redu.

I kako ovaj tekst ne bi morao da se čita deset minuta, sa pričom o čistaču ću se zaustaviti. One su sve baš lijepo objasnile ovdje, a ja ću samo biti vaš podsjetnik da možda nije sve što vam treba za njegu kože na polici sa korejskom kozmetikom.

I naši stručnjaci mogu napraviti sjajne stvari!


Studenti su pobijedili!

I ako se neko slučajno još uvijek pita kakve to veze ima sa nama u BiH – ima. Jer društvu koje decenijama živi sa uvjerenjem da je osuđeno na postojeći sistem više od svega bio je potreban dokaz da je promjena moguća.

Ali ne negdje tamo, u Americi, nego tu, u komšiluku, gdje je trava u istim bojama.

Mi koji ne želimo da komšiji crkne krava danima smo bili preplavljeni lijepim emocijama: zahvalnošću, optimizmom i željom za napretkom.

A kakve to veze ima sa cijelim ovim tekstom?

Jer uz takvu promjenu očekujem i trend zbog kojeg će ne samo u Srbiji već postepeno i na cijelom Balkanu zavladati kultura i želja za očuvanjem onoga što nam je dato.

Trend zbog kojeg ćemo cijeniti rijeke i šume, istoriju i znanje, shvatiti da je naše kul, a željeti poštovati tuđe.

Komentari (2)

  1. Predivno napisano, vrati te bas tamo gdje treba i da budeš. U svom dvorištu u svojoj državi i svojoj kući. Svega mi imamo bez potrebe da se divimo tudjim stvarima. Stvarno si me na tren podsjetila da treba da budemo zahvalni i srećni sa našim lijepim životima. Hvala ti na tome.

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Sljedeće bi ti se moglo svidjeti

Ostavi e-mail.

Možda te moje priče podsjete na tvoja najveća radovanja iz djetinjstva. Možda zbog njih poželiš da na nekoliko dana promijeniš grad ili da promijeniš posao i cijeli život. Ne nagađam: sve se to već dogodilo ljudima koji su ih imali priliku čuti.