Zašto Dunja nije kriva (i kako pročitati misli ciljnoj grupi)
Ako vam je screen time veći od dva sata mala je šansa da ste u proteklom periodu uspjeli propustiti dm kampanju u kojoj nas je Dunja Jovanić podsjetila da nam sinus, kosinus i korijen nisu često zatrebali u životu.
Instagram mislioci su i ovaj put imali šta da kažu, podijele internet nebo na dvije strane i iskoriste priliku za osudu. Toliko oštro da je video na kraju uklonjen.
I sama sam odabrala svoju i u bilješkama ostala sa stavom koji sam tada zapisala i nikada objavila, jer prokrastinaciju volim više od raspravljanja u komentarima.
U međuvremenu sam pronašla dodatan motiv (čitaj uslovila me prijateljica), pa sam uz odabranu stranu odučila dati i ✨dodatnu vrijednost✨ da bi me mislioci manje osudili.
Stav iznosim bajat, ali ga prilažem gotovo sirovog iz svojih bilješki.
U međuvremenu sam shvatila da nije baš najpametniji pristup nekoliko sedmica kasnije iz udobnosti svoje radne stolice tvrditi šta se moglo uraditi bolje.
Ali hajde da prođemo kroz lekciju zvanu kako posmatrati ciljnu grupu, a da to nije „žena od 25 do 45 koja kupuje u dm-u“.
Obećavam, biće korisno i manje zvučnim glasovima na internetu. Čak i običnim smrtnicima koji samo ne žele biti nasamareni jer ih je telefon „prisluškivao“, pa im nametnuo novo trebovanje sa kojim njihov novčanik nije saglasan.
Po meni najveća propuštena prilika ove kampanje je baš to što se vidi da je domaća zadaća dobro urađena već sa ovom rečenicom:
„Ne zanima me kada je pasta na akciji, treba mi kada mi treba.“
Tu osobu možeš zamisliti. Jasno ti je da ne želi organizovati život prema akcijskom katalogu, ni obilaziti tri prodavnice zbog najniže cijene. Želi kupiti ono što joj treba kada joj treba, a ako može da uštedi, to je sjajna stvar.
Negdje između te ljudske izjave i krajnjeg scenarija, dobili smo priču svedenu na ideju matematike koja nam navodno nije trebala, kako bi sve to bila veća fora. Po mom ukusu, dovoljna fora je već ta ljudska crta sa kojom bi se mnogi od nas povezali.
Da je sve ovo bila moja zadaća – ostala bih sa tom osobom još koji minut. Pitala je o njenim navikama kupovine, o internim šalama sa prijateljicama, o tome šta je nervira, kako donosi odluke i šta je ustvari presudno da joj proizvod završi u korpi.
Tako bih sigurno dobila bar tri nova pravca za istu akciju, bez potrebe da zagrebem trend iz pop kulture koji ne znam primijeniti.
Možemo ih osloviti i sa internetu bliskim nazivom hook:
01 „Najskuplja stvar u dm-u je ona po koju nisi došla.“
Ponašanje koje je gotovo postalo interna šala među dm kupcima: uđeš po jednu stvar, izađeš sa pet. Ako se neko već prepoznaje u toj situaciji, pravac je već tu, samo je ostalo da kroz njega objasnimo pogodnost.
02 „Koliko puta si kupila nešto na akciji što ti uopšte nije trebalo?“
Jasno je, svima nam se desilo bar jednom. Otvara skroz novi pristup koji nas čak ne tjera da kupimo više, već nas čini boljim, jer hej, daje pogodnost onda kada već kupuješ ono što ti treba.
03 „Ako znaš koliko košta tvoja krema bez da pogledaš cijenu, ovo je za tebe.“
Ovo je osoba koja uopšte ne prati akcije. I vraća se po svojih pet proizvoda. Ne moramo joj prodavati novu potrebu, dovoljno je pokazati šta dobija kupovinom nečeg što bi svakako završilo u korpi.
Čestitam na izdvojenih 5 minuta za čitanje ovog teksta. Upravo si savladao/la ekvivalent sabiranju u marketingu, odnosno kako razumjeti ciljnu grupu, a da se ne svede na demografske Meta postavke.
Ako ti je ovakvo znanje u svakodnevnom životu potrebno, sada ti otvori bilješke, zapiši ovu rečenicu i postavi je sebi svaki naredni put kada ti zatreba novi pravac:
Koja bi izjava privukla nečiju pažnju jer zvuči kao da sam mu upravo pročitala misli?
